Napoj na vysoký tlak
5 Replies to “Artroza prostatitis”
Zabavi i pouci, Tečaj XII. Jedna od najpoetičnijih duša medju našim i pisci bijaše Lavoslav Vukelić, čiju sliku danas donosimo. Muka i bol, borba proti nesreći onaj je plamen u kojem se srdce kuša, a Vukelićevo srdce bijaše do ranog groba zlata vriedno. Njegovi pjesmotvori odziv su njegova srdca, nesreća ga je posvetila. Nije puno pisao, ali njegove pjesme imadu u, sebi više jedrine, nego sto drugih, njegovo čuvstvo bijaše duboko iskreno, silno. Pao je žrtvom one borbe, u koju padaju svi pjesnici manjih naroda, Vukelić morade svoga konja krilaša pred plug, a to mu bijaše i smrt, u toj koliziji je i poginuo.
Vierni mu pobratim Bude Budisavljević nacrtao muje obširni vjekopis, koga ćemo istom u budućem broju priobćit, jer nam za danas nedostaje mjesta. Umotvori njegovi spremaju se za tisak, te će ih skorim imati hrvatski narod na rukuh, da se iznova osladi liepimi plodovi toga prerano uminuloga genija.
- Slika 2a je stupanj hipertenzije
- Během přípravy přístroj ze zásuvky a nechte ho vychlad- pokyny a bezpečnostní opatření.
- Manual Krups PDF | PDF
- Liječiti prostatitis Stranica o zdravim navikama i uravnoteženom životu.
Lavoslav Vukelić. Na dan Ožujka Podžupanije u Križ-Začreću. Svi gotovo naši listovi požališe toplom, ganutljivom rieči krasnika, kojega toli rano nemila smrt ote porodici, zemlji i liepoj narodnoj knjizi.
Mene je osobito raztužila njegova smrt, jer mi je ugrabila od djetinstva draga druga a poslije vierna pobratima, kojega sam pazio kao oko u glavi.
Kao da me polovicu ne ima bez njega, tako mi se je činilo a i danas mi se čini. Zajedno smo odrasli i od mladenačkih godina pa do posljednjega mu dana neprekidice si dopisivali.
Za ovu su pažnju mnogi znali te mi je imenice naš dobrotvor i poočim Ivan Trnski iz one stope još zaplakan nad svježim grobom svoga mitnjaka, pisao, kako bi trebalo, da se podhvatim izdavanja njegovih spisova te da mu napišem vjekopis. U to su mi pisali i drugi prijatelji a pravo reći; samu mi se je nadala ta misao već od prva maha i meni je bilo, kao da se tek izdatbom njegovih spisova bar u neke odužiti mogu predragoj mi pobratinskoj pažnji.
Rado sam odgovorio i Matici hrvatskoj, koja je hćela a u glavnom gradu, imajuć u svom kolu pravih književnika, i mogla kud kamo lakše a i bolje urediti spisove i sastaviti vjekopis za štampu. Ali mi je bilo na umu, da se k jednu pokojnikovoj pustorukoj sirotčadi namakne što obilatija pomoć. Za to se lani ljeti dogovorismo u Zagrebu nas petorica, da sve književne plodove Lavoslava Vukelića u jedan snop saberemo, ja da ih svrstam i vjekopis napišem pa da ovaj dar ponudimo rodu, neka si osladi srdce.
Povezana prijava
Prelistao sam sva pisma Lava Vukelića što ih je pisao meni, i ona, što ih je pisao vriednomu svomu prijatelju Toni Poliću, sad trgovcu na Rieci. Dobio sam i jedan njegov list od Luje Ivkanca, nekad školskoga mu druga a sad predsjednika sudbenoga stola u razvojačenoj Krajini, ova su pisma najvjerniji tumač pokojnikovih ćućenja, želja napoj na vysoký tlak nauma, čisto ogledalo duše mu i srdca te će nam ona najbolje poslužiti, da ga sa svake strane pravo upoznamo i prosudimo.
Imajući ta pisma pri ruci, tako ih kanim poredati, da se iz njih istoči vjekopis, kao da ga je sam pokojnik crtao a pridodati mi je samo ono što netreba, da bude slika možda cjelovitija. Pri tom niesam rad, da mi pobratinstvo napoj na vysoký tlak peru mah a kako je pokojnik nedug si viek izvio ponajviše u Krajini naročito u Lici, druge nije, do li poseći uzgred u krajiške odnošaje, koji su se ne malo dojimali njegova rada.
Ne mislim učiniti pri tom ma komu na žao, ali bez zamjere, ne scienim se vlastnim, niti marim zatomiti istine, jer bi bilo nedostojno drage pokojnikove uspomene. Lavoslav Vukelić rodio se je godine Dva brata umrieše za rana, jedinac brat Ljudevit uči sad prava a majka i udova sestra samotuju u Gospiću.
O rodnom mu mjestu Kosinju liepo spominje Tade Smičklas u "Poviesti Hrvatske", ogledajući Liku i Krbavu u tursko doba a na prielazu pod okrilje našega kralja, da je nekad slavan bio, da su se u njem nekad glagoljske knjige štampale, da se je napoj na vysoký tlak sedam crkava u njem bog napoj na vysoký tlak. U Kosinju dorastao je Vukelić do male škole a tad mu ode roditelj u mir i nastani se u Senju, gdje je skromno živio sve do god.
U "Kamenom Senju" izučio je naš Lavoslav normalne škole i cielu gimnaziju. Svakad je bio odličan, rekao bih, prvi djak.
Mladenac žive ćudi, bujne mašte i plemenita zanosa posve je rano potegao za narodnom knjigom i mi smo ga mladji gledali s nekim ponosom, kao što smo se i mi i njegovi vršnjaci već tada u neke dičili Franjom Petračićem i Franjom Jelačićem, što no u daleko pred nama na istoj gimnaziji učili. Tad se je u istoj gimnaziji njemčalo i na njemački natezalo, da što po višoj volji; ali Vukeliću i ako je često njemački čitao, nikako u glavu nije išlo navijanje, da bi i praznih dana pozajmljivajuć knjige iz gimn.
Artroza prostatitis
Sin krajiškoga častnika, znao se je, stupiv u 6ti razred na me mladjega djaka ljuto okositi, da tobož jače uz njemačku knjigu prianjam a njegova me je srdav i kadšto ujedljiva rugav pekla do srdca. A drugujući ne smjedosmo med sobom obieliti zuba njemački, da nas ne ošine striela iz oka prednjaka Vukelića, koji je već tad znao prevesti i s nami propjevati sitnije pjesme, osobito talijanske, što su se u onom starom primorskom gradu večerom rado slušale.
Bolje djake znao je pokojnik okupiti na šetnji oko sebe ili sakupiti u svom domu i tuj bi se ponajviše porodila krilata rieč o Gunduliću, Gjorgjiću, Palmotiću, - Hektoroviću, Luciću, Maruliću, Nalješkoviću, Zlatariću, Ranjini itd.
Kačića napoj na vysoký tlak morao znati gotovo na izust, tako i Čengić-Agu, da ti se ne zapali obraz, kad se nadješ na sastanku djačkom. I danas ga prvaka vidim, kako se, dovršiv dakako uz odličan uspjeh, a u dvoru nezaboravnoga djačkoga dobrotvora, vladike Mirka, prašta s mladeži senjske gimnazije, koncem srpnja godine Omalen, bjeloput, žutokos, ovisoka čela a velika, živa, pronicava modra oka, iz koga se je točio divan mladenački ponos i zanos, stupi na poviše mjesto i uzme govoriti zvonkim kako zaštititi protiv hipertenzije. Možda u trećini pisanoga govora zapne.
Jelajahi eBook
Za tren se domisli, segne mirno k prsima, izvadi govor, sjeti se medju tim nastavka i mlad junak odrieši sborna usta, veselo presjekav nesgodicu, koja bi drugoga možda uvalila u veliku nepriliku. Ne mogu premučati, da se Vukelić u viših razredih gimnazije drugovao još i s Antom Polićem, Hvaraninom, koji je tada razgranatom trgovinom poznatoga rodoljuba Napoj na vysoký tlak upravljao, a žarkom ljubavi naroda i liepe mu knjige uz Vukelića pristajao. Spominjemo ovo i za to, jer se je to drugovanje a u kašnju ruku posve prijateljska pažnja čestitoga Polića osobito dojmila Vukelića, i na duševni mu razvoj ne malo uticala.
Polić bijaše, prem i sam mladjahan, za rana upoznao svu vrstnoću pregnutljiva mladića i mnoga je pjesmica Vukelićeva već tad nikla uz poticaj i povladu njegovu.
Pod jesen Na žalost nije uspjeo kao i mnogi nas, jer ga bješe pritisnula nevolja, smotala oskudica. U proljeće Kamo sreće da bijaše tad mecenata siromašnim a darovitim krajiškim mladencem!
veselo photos on Flickr | Flickr
Ali tad je jadna Krajina bila kano neki separatum corpus, blaženo se sunčajuči o milosti ratnoga ministarstva. U Zagrebu ipak nije dangubio, već se je mnogo i rado bavio domaćom knjigom, kako se to razabire iz nekojih mu bilježaka.
Prem je, napoj na vysoký tlak rekoh, već za djakovanja u Senju napisao po gdjekoju sitnu, da što najradje ljubovnu pjesmicu, u Zagrebu je nastavljao istim tragom a naročito su ga pritezale nekoje talijanske opere, iz kojih se nalazi sitnijih prievoda kao n. Lipnja javlja se iz Senja drugu svomu Luji Ivkancu, koji je iza njega u Zagrebu pri naukah bio ostao, podužim pismom, u kojem se čita za mlade mu godine za čudo ljut zazor od tašte žene, u koje da je težko naći vjere, jer joj sav uzgoj ide za tim, da "u družtvih sja, da nam zanosi uho i oko, da nam ugrije krv".
Navodeći skladne stihove Ivana Gundulića, kojimi se ovaj obara na malu cienu i na izpraznu ljubav žene, daje mu Vukelić za pravo "osobito u današnje dane, gdje se svaka plemenitija korona nizak pritisak bezzakonjem smatra a jedina podlost u miru pušta". Gorčinu ovu, rekoh, nebi valjalo svoditi na dublje premišljanja vatrena mladića, već možda na koju ljubovnu nesgodicu, koja ga kadšto nije minula.
U istom pismu bolno spominje slabu sreću otačbine - za cielo misleć na Krajinu - a tješi se tiem, što sudbinom naroda nevidiva ruka vlada.
Artroza prostatitis
S ovom je sjetom i rodu bilješka, kad mu se rodiše dva brata, kojih jedan na skoro umre - "dva momka Vukelića", kojim ovako sreću željkuje: odrasli, izobrazili se pa ljubili napoj na vysoký tlak i življe neg ja i stalnije a i s više sreće i u bolje vrieme.
Još kazuje prijatelju Ivkancu, kako je za ne drage dokolice u Senju malo privriedio i nabraja ovako čim se bavi:" Upoznah se ponešto s literaturom talijanskom. Pročitali Orlanda i Jerusolim oslobodjen, pak se sada latih Filangiera, koji ti je kao pravniku valjda poznat, od Vitarella, Pratta, Petrarche, od Lamartine-a, Vocela i Kolara čitah takodjer pojedina djela.
Pak imadoh prilike o svjedočiti se, da ću domovini kao pjesnik težko uzmoći koristiti; s toga mi se dan na dan bolje sviče ozbiljno čitanje". Ljudina al skroman ovako je i u kašnju ruku o sebi sudio, prem mu je nekoliko pjesama i Dalje sliedi.
