Pacijenti o hipertenzija

Suvremeni pristup u liječenju arterijske hipertenzije Travanj 16, Nada Smokvina Ćuruvija dr. Arterijska hipertenzija je jedan od najvećih javno-zdravstvenih problema današnjice, kako u razvijenim, tranzicijskim a pogotovo u nerazvijenim zemljama svijeta. Vodeći je čimbenik rizika za kardiovaskularni morbiditet i mortalitet najčešće u vidu KV događaja kao što su infarkt miokarda, moždani udar, nagla smrt, srčano zatajivanje, bubrežno zatajivanje, periferna arterijska bolest.

Arterijska hipertenzija HA se rijetko javlja izolirano, t. Kada su prisutni metabolički faktori rizika dijabetes melitus i dislipidemija tada imamo multiplicirani efekt na sveukupni kardiovaskularni rizik. Stoga je važno da osim liječenja hipertenzije utječemo i na ostale čimbenike rizika. Postoji etablirana strategija za snižavanje krvnog tlaka, odnosno liječenje hipertenzije. Pacijenti o hipertenzija se prvenstveno odnosi na promjene životnih navika i primjenu medikamenata.

Izazov za ljekarnika – kardiovaskularni pacijenti

Promjena životnih navika vrijedi za sve stupnjeve hipertenzije. Prvenstveno se to odnosi na prehrambene navike: povećani unos povrća, leguminoza, punog zrnja, svježeg voća, ribe, nezasićenih masti pogotovo maslinovog ulja te smanjeni pacijenti o hipertenzija crvenog mesa i zasićenih masti.

Mediteranska prehrana je primjer poželjne prehrane uz umjeren unos alkohola najčešće ml vina uz obrok. Mnoge su studije i meta analize pokazale da je mediteranska prehrana udružena s redukcijom kardiovaskularnih događaja i sveukupne smrtnosti.

Mediteranska prehrana, osim što snižava krvni tlak, ima povoljan učinak na glukozu u krvi i lipidne parametre. Posebno treba istaknuti važnost smanjenog unosa soli. Preporuča se pacijenti o hipertenzija unijeti manje od 5 pacijenti o hipertenzija soli, što važi za svu populaciju a pogotovo za hipertoničare.

Visoki krvni tlak

Većina ljudi unosi preko 10 grama soli dnevno. Postoji linearna povezanost između konzumiranja alkohola, prevalencije hipertenzije i kardiovaskularnog rizika. Mnoge meta analize i studije preporučuju redukciju unosa alkohola pogotovo u hipertoničara. Prehrana mora biti udružena sa ostalim promjenama životnih navika, a to se prvenstveno odnosi na fizičku aktivnost i regulaciju tjelesne težine.

2. Emisija - galeriececilecharron.com

Prehranjenost i debljina su udruženi s povećanim rizikom kardiovaskularne smrti i svih uzroka smrtnosti. Gubitak težine može pojačati efikasnost antihipertenziva i poboljšati kardiovaskularni risk-profil. Gubitak težine je dio multidisciplinarnog pristupa koji uključuje pravilnu prehranu i redovito vježbanje.

Redovna aerobna fizička aktivnost pogoduje prevenciji i uspješnom liječenju hipertenzije te smanjuje kardiovaskularni rizik i mortalitet. Kod hipertoničara se preporuča 30 minuta dnevno, srednje intenzivnog, aerobnog vježbanja hodanje, trčanje, bicikliranje, plivanje 5 do 7 dana tjedno. Korisno je i 2 do 3 dana tjedno.

Primjena izometričkog vježbanja ima manje povoljnog utjecaja na sniženje krvnog tlaka i kardiovaskularni rizik. Pušenje je veliki čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti i karcinom. Prestanak pušenja, kao mjera zdravog življenja, prevenira kardiovaskularne događaje, pogotovo moždani udar, infarkt miokarda i perifernu arterijsku bolest. Lijekovi za liječenje hipertenzije Postoji pet skupina lijekova koji se preporučaju za liječenje hipertenzije: ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, β blokatori, blokatori kalcijskih kanala i diuretici tijazidi i tijazidima slični diuretici, kao što su klortalidon i indapamid.

Navedeni lijekovi snižavaju krvni tlak, smanjuju pojavu kardiovaskularnih događaja te posljedično utječu na smanjenje kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Dobrobit ovih lijekova uglavnom proizlazi iz njihovog efekta snižavanja pacijenti o hipertenzija tlaka. U nekim slučajevima primjenjujemo i druge antihipertenzive van navedenih pet osnovnih skupinakao što su α blokatori, antihipertenzivi s centralnim djelovanjem, antagonisti mineralo-kortikoidnih receptora.

Njih primjenjujemo kod onih pacijenata kod kojih se kombinacijom lijekova iz pet glavnih skupina antihipertenziva nije uspjelo regulirati krvni lak. Najčešće rabljena skupina antihipertenziva su blokatori RAAS-a renin-angiotenzin-aldosteronski sustav. Njihova su djelovanja vrlo slična samo što su nuz-efekti na blokatore anagiotenzinskih receptora slični placebu.

To su lijekovi koji preveniraju oštećenje ciljnih organa koje izaziva kardiologa tablete hipertrofija lijeve klijetke. Preveniraju incidenciju fibrilacije atrija. Indicirani su kod bolesnika sa preboljenim infarktom miokarda, te kod bolesnika s srčanim zatajivanjem. Znatno smanjuju albuminuriju, više nego bilo koji antihipertenziv, te smanjuju progresiju bolesti u dijabetičnoj i nedijabetičnoj kroničnoj bubrežnoj bolesti.

Blokatori kalcijskih kanala Blokatori kalcijskih kanala su vrlo heterogena skupina lijekova. Za liječenje hipertenzije uglavnom rabimo dugo djelujuće blokatore kalcijskih kanala III generacije. Efekt djelovanja na krvni tlak je sličan kao u drugim skupinama antihipertenziva, t. Neki od njih efikasniji su od β blokatora u usporavanju progresije ateroskleroze karotidnih arterija. Korisni su i u redukciji hipertrofije lijeve klijetke i smanjivanju proteinurije.

Tijazidi i tijazidima pacijenti o hipertenzija diuretici Diuretici postižu antihipertenzivni efekt samostalno ili u kombinaciji s drugim antihipertenzivima najčešće s blokatorima RAAS-a. Ravnopravni su pacijenti o hipertenzija skupinama antihipertenziva, t. Osobito su pogodni u liječenju starijih bolesnika, izolirane sistoličke hipertenzije i zatajivanju srca.

U tom slučaju se rabe drugi duiretici fursemid, torasemid. Takozvani vazodilatirajući β blokatori imaju sve veću primjenu.

Pseudoefedrin Farmakoterapija Tiazidski diuretici inhibiraju reapsorpciju natrija u distalnim tubulima  koja rezultira smanjenjem krvnog volumena, te posljedično smanjenim krvnim tlakom. Diuretici imaju i neposredan relaksirajući učinak na glatku muskulaturu krvnih žila gdje uzrokuju vazodilataciju, smanjuju periferni otpor snižavajući krvni tlak. Beta blokatori su efikasni antihipertenzivni lijekovi, no njihov mehanizam djelovanja nije do kraja razjašnjen. Blokirajući beta adrenoreceptore u srcu, smanjuju kardio - pritisak, a osobito olakšavaju simptome kod angine. Mogu se upotrijebiti u liječenju aritmija ako se uzimaju u višim dozama.

Najnovije studije pokazuju njihovo povoljno djelovanje na sniženje centralnog krvnog tlaka u velikom dijelu odgovornog za velike kardiovaskularne događaje te pacijenti o hipertenzija endotelialne disfunkcije. Isto tako imaju puno manje nepovoljnog djelovanja u odnosu na starije klasične β blokarote uključujući seksualnu disfunkciju i pojavnost novonastalog dijabetesa. Prvenstveno vodimo računa o dobrom podnošenju terapije. Također moramo uvažiti eventualnu prisutnost šećerne bolesti, kronične bubrežne bolesti, koronarne bolesti, te preboljelog moždanog udara.

Najčešći razlozi za lošu regulaciju krvnog tlaka leže u inerciji liječnika, bilo da se forsira monoterapija ili suboptimalna doza lijeka, te lošoj adherenciji i suradljivosti pacijenta. Ona se poboljšava kada brzo postižemo ciljne vrijednosti tlaka, te jednostavnim doziranjem. To postižemo kombinacijom više lijekova u jednoj tableti ili kapsuli. Fiksne, odnosno fleksibilne različite doze pojedinih komponenata kombinacije imaju različit, a komplementarni mehanizam djelovanja, koji rezultira većim antihipertenzivnim učinkom te povoljnim profilom podnošljivosti.

Za većinu bolesnika, kao najučinkovitija strategija za početno liječenje hipertenzije, je kombinancijsko liječenje jednom tabletom. Ako niti tada nismo postigli željeni tlak, onda govorimo o rezistentnoj hipertenziji.

Suvremeni pristup u liječenju arterijske hipertenzije

Tada posežemo za lijekovima koji su navedeni van pet osnovnih skupina antihipertenziva α blokaroti, antihipertenzivi s centralnim djelovanjem, spironolakton. Postoje i  različite invazivne metode u liječenju hipertenzije, od kojih je najpoznatija renalna denervacija. Ponekad se primjenjuju i pojedini uređaji kao što je stimulator karotidnih baroreceptora, formiranje arterio-venskih  fistula i sl. Studije su pokazale da sniženje sistoličkog krvnog tlaka za 10 mmHg, te dijastoličkog krvnog tlaka za 5 mmHg značajno smanjuje pojavnost velikih kardiovaskularnih događaja, smrtnosti, pacijenti o hipertenzija udara, koronarnih događaja i zatajivanja srca.

Stoga je itekako važno kod pacijenata razviti svijest o važnosti hipertenzije i njenom liječenju. Ocijenite članak Ocjena 3.